Just one more dose

„U ranim godinama još se štuje i prezire bez onog umijeća nijansi koje sačinjava najbolju životnu stečevinu i mora se dolično teško ispaštati to što se ljude i stvari na taj način spopalo s da i ne. Sve je upravljeno na to da bude strašno zaluđen i zloupotrebljen najlošiji od svih ukusa, ukus za bezuvjetno, sve dok čovjek ne nauči uložiti nešto umijeća u svoje osjećaje te se radije odvažiti na pokušaj s artificijelnim, kako to čine pravi artisti života. Žestina i poniznost, svojstveni mladosti, izgleda da sebi ne daju mira sve dok nisu ljude i stvari iskrivotvorili tako temeljito da se na njima mogu iskaliti: - već je i mladost po sebi nešto krivotvoreće i obmanjujuće. „

Kako se suprotstaviti velikim riječima kao što su ove ? Kako naći protuargumente na ovako čiste argumente ? Opet, spomenuto je bezuvjetno kao najlošije od svih ukusa.
Dakle u mladosti volimo i mrzimo potpuno čisto i bez pitanja. Od osjećaja dajemo sve, predajemo sebe potpuno i puštamo da nas emocije : mržnja ili ljubav, vode u nepoznatim smjerovima. Zar ono bezuvjetno nije nešto najljepše što čovjek može ponuditi ?
Zar je jasna čistoća naših osjećaja , bez skrivenih namjera , nešto loše ?
Pa zar je Istina najlošiji ukus ?
Ali moja je istina različita od tvoje, istina se istinom pobija.
Upravo to dovede do krajnjeg sloma mladog duha , pojedinac se spaja sa masom kada zadnji vapaj njegove istine utihne. Mladost upoznaje „realnost“, potpuno drugačiju od one koju smo si godinama stvarali.
Samo je prirodno osjećati prezir prema onomu što nikada više nećemo imati,najviše se mrze vlastiti porazi a mladost je upravo to, bitka koju uvijek izgubimo.


Ali tko sam ja da stavljam upitnik na riječi prosvijetljenih ? Oni znaju sve.
Samo su zaboravili kako je to biti mlad.





edit : zasto moj mali brat ostavlja commente pod linkom moga bloga
ili možda još bolje pitanje : zašto je mom bratu nick weed lover ?